On je u svojoj analizi istakao da su godine izuzetno labave fiskalne i monetarne politike usmerile globalnu ekonomiju ka usporenom privrednom rastu i visokoj inflaciji.
Kako on navodi, stagflacija iz 1970-ih godina prošlog veka biće kombinovana sa dužničkom krizom nakon 2008. godine", a to će postaviti centralne banke širom sveta u pat poziciju.
Odnosi duga u naprednim ekonomijama, i u većini ekonomija u razvoju bili su znatno niži tokom 1970-ih, zbog toga stagflacija u prošlosti nije se nikad dovodila u vezu sa dužničkim krizama. S druge strane, finansijska kriza 2007. i 2008. godine tj. krah tržišta kredita oborio je inflaciju i praktično odveo ekonomiju u smeru deflacije, prenosi Blic.
Za sada, labava monetarna i fiskalna politika će nastaviti da napajaju balone širom tržišta, podstičući tako "slou moušn" krah, nastavlja on i dodaje da smo okruženi svuda znacima upozorenja od vrlo visokog odnosa cena i zarada na deonicama, niskih premija, naduvanih cena tehnološke imovine, bujanje kripto tržišta, korporativnih duga visokog prinosa, kolateralizovane dužničke obaveze, mim akcije..
Kako javni i privatni dugovi rastu, ekonomije će se već nalaze u klopci duga. Iako inflacija raste centralne banke se boje da zategnu kamate kako nam se ne bi desila serija bankrota. To sve, naglašava Rubini, vodi u inflaciju i duboku stagflaciju.
Uz to, inflacija će, kao i neizvesnost, dovesti do povećanja rizika na premije.
Rubini zaključuje da su nivoi zaduženosti sada oko tri puta viši nego pre 50-ak godina, te bi reakcija na inflaciju mogla da dovede do ekonomske depresije, odnosno vrlo teškog oblika recesije.
